----------------------
Manje soli - više zdravlja

Ljiljana Fodor, dr. med.
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju
Klinički bolnički centar Zagreb

 

Hrvatska inicijativa za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli (CRASH)


Diljem svijeta, kardiovaskularne bolesti (moždani udar, zatajenje srca i infarkt miokarda) najvažniji su uzroci smrti i invaliditeta. Povišen krvni tlak, hiperkolesterolemija i pušenje odgovorni su za više od 80% kardiovaskularnih bolesti. Najvažniji od tih čimbenika rizika svakako je povišen krvni tlak, koji je povezan s oko 60% svih moždanih udara i 50% koronarnih bolesti. Rizik pojave kardiovaskularnih bolesti javlja se već kod arterijskog tlaka većeg od 115/75 mm Hg, što znači da 80% odraslih osoba podliježe riziku povišenog tlaka. Stoga, dugoročno gledano, i minimalna sniženja krvnog tlaka, pa čak i ona od 2 mm Hg, donose veliki boljitak, čak veći od terapijskog pristupa onda kada je arterijska hipertenzija već razvijena. Prekomjerni unos kuhinjske soli je izrazito važan rizični čimbenik koji povisuje arterijski tlak.
Brojna su istraživanja dokazala da smanjenje unosa soli za trećinu od uobičajenoga rezultira izostankom porasta arterijskoga tlaka starenjem. Redukcija unosa soli na 6 g ima za posljedicu 24%-tno smanjenje učestalosti smrti od moždanog udara i 20%-tno smanjenje pojave srčanog udara. Nužno je ne samo smanjiti unos soli promjenom prehrambenih navika, nego i provesti smanjenje unosa soli u industrijske prehrambene proizvode. Naime, najveća količina soli koju unosimo nalazi se upravo skrivena u gotovoj i polugotovoj hrani. Redukciju unosa soli mogu omogućiti jasno označavanje sadržaja soli na svim namirnicama kojima je ona dodana, gradacija koncentracije soli u proizvodima kojima je dodana, te javne kampanje koje upozoravaju na opasnost povećanog unosa soli i na blagodati koje donosi smanjeni unos.
Postoje brojne studije koje nedvojbeno potvrđuju koliko je prekomjeran unos kuhinjske soli povezan s prijevremenom smrtnošću.

Studija koja je provedena u 52 zajednice diljem svijeta - the InterSalt Study - zasnovana je na pojedinačnim mjerenjima arterijskog tlaka, tjelesne težine, a određivana je i 24-satna natriurija i kaliurija. Cilj je bio proučavati zajednice s velikim rasponom unosa soli, od npr. 0,5 g/dan do 25 g/dan. Pokazala je da su 4 proučavane zajednice imale unos soli manji ili jednak 3 g/dan, a ostale između 6-12 g/dan. Studija je dokazala da postoji pozitivna korelacija između dnevno unesene količine soli i porasta arterijskog tlaka s godinama. Porast unosa soli od 6 g/dan vodi tijekom trideset godina k porastu sistoličkog arterijskog tlaka za 9 mm Hg.
Brojne su studije pokazale da je migracija iz zajednice s niskim unosom soli u urbana društva s visokim unosom soli povezana s porastom krvnoga tlaka.
Na primjer, u dobro kontroliranoj migracijskoj studiji jednog seoskog plemena iz Kenije u grad Nairobi dokazano je da migracija u urbana područja vodi povećanom unosu soli, redukciji unosa kalija, te porastu arterijskog tlaka u odnosu na kontrolnu skupinu koja je ostala u ruralnom području. Studije provedene ranih 1900-tih pokazale su da u bolesnika s povišenim arterijskim tlakom redukcija unosa soli ima bitnu ulogu u njegovom smanjenju.
Dvostruko slijepa studija provedena je u dvije skupine starijih bolesnika: jednoj koja je primala 12 grama soli na dan i drugoj s 3 grama soli na dan, a radilo se o bolesnicima s umjerenom esencijalnom arterijskom hipertenzijom, pokazala je znatniji pad vrijednosti arterijskoga tlaka u skupini koja je reducirala unos soli na 3 g/dan. Ta je skupina imala dobro reguliranu arterijsku hipertenziju i u narednih godinu dana. To sugerira na veliku korist od redukcije unosa soli u toj ranjivoj skupini bolesnika i na prevenciju pojave moždanog udara.

Strogo kontrolirana znanstvena studija The DASH Sodium Study jasno je pokazala da redukcija unosa soli dovodi do sniženja arterijskog tlaka ne samo u hipertoničara, nego i u normotenzivnih pojedinaca, a odgovor je ovisan o količini unesene soli. Najveće sniženje arterijskoga tlaka opaženo je u ispitanika koji su, osim redukcije unosa soli, u programu prehrane jeli više voća, povrća i nezasićenih masti. Dakle, recept je jednostavan - jesti što prirodnije, što svježije, bez dodataka soli (i, jasno, svih ostalih konzervansa koji nose druge rizike - npr. razne karcinome).
U jednoj populacijskoj studiji provedenoj u Japanu pedesetih godina prošlog stoljeća primijećeno je, osobito na sjeveru zemlje, da je povećan broj moždanih udara u izravnoj vezi s unosom soli.
Stoga je japanska vlada provela kampanju redukcije unosa soli s 13,5 g/dan na 12,1 g/dan (što je i dalje daleko previše). Na sjeveru Japana unos soli je pao s 18 g/dan na 14 g/dan. Istovremeno je primijećen pad u arterijskom tlaku i u odraslih i u djece, te 80%-tna redukcija moždanih udar i mortaliteta.
U ranim 1970-tim godinama, u Finskoj je također provedena strategija smanjenja unosa soli. Važno je što je njihova vlada to organizirala i provela u suradnji s industrijom hrane, a tijekom sljedećih 30 godina unos soli smanjen je za jednu trećinu! I ta je kampanja rezultirala smanjenjem sistoličkog i dijastoličkog arterijskog tlaka za 10 mm Hg i posljedičnim smanjenjem učestalosti moždanog udara i kardiovaskularnih bolesti od čak 75-80%. I, što je najvažnije, produljenjem očekivanog trajanja života za 5-6 godina!
Jedna prospektivna studija provedena u Finskoj na 2436 muškaraca i žena u dobi od 25-64 godine pokazala je jasnu povezanost između povećanog unosa soli i rizika pojave kardiovaskularnih i koronarnih bolesti. Porast unosa soli na 6 g/dan povezan je s povećanjem rizika od 56% za koronarnu bolest, 36% za kardiovaskularne smrti i 22% svih smrtnih uzročnika.
Povećan unos kuhinjske soli vodi retenciji natrija i posljedično povećanju ekstracelularnog volumena, što je okidač za brojne kompenzatorne mehanizme koji dovode do povećanja urinarne ekskrecije natrija, ali i do izrazitog porasta krvnog tlaka. Otprilike se retinira oko 1,5 litra tekućine, što se nastavlja toliko dugo koliko traje povećan unos soli. Recentne analize sakupljenih podataka iz studije National Diet and Nutrition Survey, provedene na mladim ljudima u Velikoj Britaniji, pokazale su da u dobi do 4-18 godina postoji značajna povezanost unosa soli i volumena tjelesnih tekućina.
Istraživanja su pokazala da prehrana s 10 g soli/dan povećava konzumaciju pića na 350 ml/dan. Najveći dio konzumirane tekućine dolazi u obliku slatkih pića (25% unosa tekućine u Velikoj Britaniji odnosi se na sokove), što opet povećava tjelesnu težinu. Studija objavljena u SAD 2006. godine donosi dokaze o izravnoj povezanosti soli i debljine. Autori su prikazali da unos soli nakon 1983. godine u SAD ima tendenciju porasta. Prodaja soli u SAD porasla je za 50% u razdoblju od 1980. do 1990. godine. Između 1977. i 2001. godine bilježi se i porast unosa kalorija slatkim pićima za 135%.
Autori su dokazali da s povećanim unosom soli usporedno raste i unos slatkih pića, odnosno kalorija u SAD. Ako bi se upola smanjio unos soli kod djece u Velikoj Britaniji (misli se na cilj od 3 g/dan), to bi značilo smanjenje od 2,3 slatka pića na tjedan po djetetu. Prema svim epidemiološkim studijama, sokovi su u izravnoj vezi s debljinom u djece. Tako bi smanjen unos soli pridonio i smanjenju učestalosti pojave debljine kod djece, a samim time i smanjenju arterijskoga tlaka i smanjenju rizika od moždanog udara, infarkta srca ili bubrežne bolesti u srednjim godinama.
Unos kuhinjske soli, kao posljedica povećane potrošnje gotove ili polugotove hrane, vrlo je visok u djece. Još 1984. godine u Velikoj Britaniji je provedena studija u kojoj je 24 satna natriurija skupljana u djece u dobi od 4-5 godina, a dokazan je porast izlučivanja natrija i na 4,5 g/dan. To u odraslih odgovara količini od oko 15 do 20 g/dan.

Akcije za smanjenje unosa soli provode se diljem svijeta: u SAD je 1980-tih izdan proglas u kojem se savjetuje smanjenje unosa soli na 6 g/dan. Međutim, preporuka sama za sebe ne bi mogla zaživjeti bez ostalih aktivnosti vezanih uz redukcije unosa soli.
Velika Britanija je jedna od vodećih zemalja sudionica, čiji primjer bi trebale slijediti i ostale zemlje koje slijede strategiju redukcije unosa soli.

Godine 1994. u Velikoj Britaniji je, nakon pažljivog razmatranja svih dokaza i pod pokroviteljstvom vlade, donesena preporuka da se unos soli treba reducirati na 6 g/dan ili manje, ovisno o dobi, čemu se pridružuje i FSA (Agencija za standardizaciju hrane - Food Standards Agency).

Kao rezultat istraživanja, FSA je donijela važan program redukcije unosa kuhinjske soli u Velikoj Britaniji, a preporučeno je da se do 2010. godine količina soli smanji s 9,5 g/dan na 6 g/dan ili manje. Toj se strategiji pristupilo multidisciplinarno:
a) redukcijom sadržaja soli u industrijskoj hrani. Na primjer, žitne pahuljice ne bi trebale sadržavati više od 0,8 g soli/100g. To je prvi put u povijesti da je vlada neke zemlje donijela propis o sadržaju količine kuhinjske soli u industrijskoj hrani. Velika Britanija je prema tome prva zemlja u svijetu koja ima koherentan i sistematičan pristup redukciji unosa kuhinjske soli u gotovo svu hranu pripremljenu u industriji. Program se provodi i u suradnji s velikim supermarketima. Jedan od vodećih supermarketa u Velikoj Britaniji uklonio je 2006. godine iz svojih prehrambenih proizvoda preko 1000 tona kuhinjske soli, što je za oko 24% manje u odnosu na prethodnu godinu. Mnogi od brendova koji su reducirali količinu soli u svojim proizvodima poznati su i naši kupcima. To su Kelloggs, Heinz, Unilever... Čak je i McDonalds smanjio dosadašnji sadržaj soli u proizvodima za 14-75%;
b) kampanjama koje upoznaju i upućuju kupce;
c) putem televizije, dnevnih novina, časopisa i plakatima.
Prvi korak je upoznati populaciju koliko je sol štetna za zdravlje, a nadalje upozoriti na preporučenu dnevnu količinu od 6 g/dan. Kako je 75% soli porijeklom iz industrijske hrane, kupci se upozoravaju da provjere količinu sadržane soli u namirnici i izaberu onu hranu koja ima nižu ponuđenu opciju. Otkako se provodi kampanja, broj ljudi koji su upoznati s preporučenom dnevnom količinom soli porastao je u samo jednoj godini s 3 % na 34%.
Finski rezultati već su spomenuti, a Kanada je sa svojom inicijativom počela 2006. godine. Osnovana je Kanadska katedra za prevenciju i kontrolu hipertenzije (Canadian Chair in Hypertension Prevention and Control), čiji je prioritet reducirati količinu kuhinjske soli dodanu industrijskoj hrani u sljedećih pet godina. U Australiji to je AWASH (Australski odjel svjetske akcije za sol i zdravlje - Australian Division of World Action on Salt and Health), koji sudjeluje u nacionalnoj kampanji redukcije unosa soli na 6 g/dan. Cilj je do 2012. godine smanjiti količinu soli u hrani za 25%.

CASH (Akcija za konsenzus o soli i zdravlju - Consensus Action on Salt and Health) je skupina uglavnom britanskih specijalista, okupljena zbog proučavanja utjecaja soli na zdravlje ljudi. Zbog štetnog utjecaja soli na zdravlje, oni rade na postizanju konsenzusa između industrije hrane i vlade o redukciji preporučene količine soli u industrijski proizvedenoj hrani, hrani za dostavu, hrani iz restorana, kao i na smanjenju dodavanja soli hrani kuhanoj u kućanstvu.
Istraživanja koja je CASH ove godine objavio također pokazuju da većina popularnih namirnica koje se jedu u restoranima u Velikoj Britaniji sadrži velik udio soli, u nekim slučajevima i dva puta više od preporučenog dnevnog maksimuma za odrasle po obroku.

Već se nekoliko godina organizira Svjetski tjedan borbe protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli (World Salt Awareness Week, WSAH). Za razliku od 2008. godine, kada je tom manifestacijom istaknuta nužnost smanjivanja unosa soli u prehrani djece, s naglaskom na važnost toga po njihovo zdravlje, ovogodišnji svjetski tjedan uloge soli u prehrani usredotočio se na unos soli hranom koju jedemo izvan svojih domova (Salt and eating out). Strategije koje su se tijekom prošle godine pokazale učinkovitima uključivale su javno oglašavanje i obavještavanje putem tiska, održavanje konferencija i predstavljanje plakata od strane profesionalaca. Mnoge su zemlje nakon toga smanjile unos soli prehranom, naročito u djece. Članovi WSAH-a vjeruju da je učinjen veliki napredak i da svaka zemlja može poduzeti relevantne i učinkovite aktivnosti.
Pozvani smo industriji dostave hrane i njezinim rukovoditeljima te svima uključenim u proces proizvodnje gotove hrane naglasiti koliko je, dugoročno gledano, negativnih implikacija na zdravlje u povećanom unosu soli u prehrani. Također, želimo upozoriti javnost na nužnost poduzimanja akcije za odabir hrane s manjom količinom soli, te zatražiti da se smanji dodavanje soli gotovim obrocima.
U sklopu ovogodišnjeg Svjetskog tjedna borbe protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli, CASH je surađivao s inspektorima za provedbu trgovinskih standarda (Trading Standards Officers) diljem Velike Britanije, u svrhu određivanja sadržaja soli u 96 popularnih jelovnika iz 16 poznatih restorana. Istraživanja su pokazala da gotovo tri četvrtine najvažnijih namirnica sadrži 3 ili više grama soli, što je maksimalni dnevni limit za šestogodišnjaka i pola dnevnog limita za odrasle. Ostala jela sadržavala su 6 g ili više! Presoljena hrana nije pronađena samo u jednom ili dva restorana. Što mislite, kakva je tek situacija u Hrvatskoj???
Sve je više ljudi koji se tijekom tjedna hrane izvan svojih domova, a nisu im dostupne informacije o sadržaju soli u namirnicama koje odabiru, kao ni podatak u kolikoj mjeri odabranom prehranom prelaze preporučeni dnevni limit za unos soli. Sigurno je, međutim, da bi se mnogi od njih šokirali kada bi saznali koliko je "skrivene" soli u nekim od njihovih omiljenih jelovnika iz restorana.
Bilo bi poželjno ljudima omogućiti da sami odluče o sadržaju soli u svojim jelovnicima ukoliko to žele, kao što većina odlučuje o sadržaju šećera u svojoj kavi.
Održavati konzumiranje soli ispod preporučenog dnevnog maksimuma od vitalnog je značenja, kaže prof. Graham MacGregor, predsjednik CASH-a i profesor kardiovaskularne medicine u bolnici St. Gregor u Londonu, koji je nedavno bio naš gost na simpoziju održanom u Zagrebu u studenom 2008. godine. Time je MacGegor pokazao kako istinski želi boljitak i napredak u liječenju i prevenciji diljem svijeta. Time je dao potporu i našem programu. Ako želimo utjecati na smanjenje broja ljudi koji umiru od moždanog ili srčanog udara, onda moramo pripaziti na unos soli.
Prehrambena industrija Velike Britanije vodeća je u svijetu u smanjivanju sadržaja soli u hrani koju kupujemo u supermarketima, te u jasnom označavanju sadržaja soli u tim namirnicama, čime nam se omogućuje da sami donesemo odluke o tome koje proizvode kupujemo.
Nažalost, isto ne vrijedi za sadržaj soli u hrani iz restorana. Čak ni pet godina nakon što je FSA pokrenula program redukcije soli u prehrani i nakon objave da je 6 g soli dnevni limit unosa za odrasle, većina najposjećenijih restorana nije učinila ništa da sadržaj soli u svojim jelovnicima smanji. Za usporedbu, sadržaj soli u gotovoj hrani koja se nudi u supermarketima pomalo se smanjivao tijekom proteklih pet godina, a prilikom posljednjeg istraživanja samo ih je nekoliko imalo sadržaj soli preko dozvoljenih 3 grama po obroku.
CASH ovogodišnji Tjedan borbe protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli koristi za poticanje ljudi da zatraže smanjivanje udjela soli u hrani iz restorana. Nekoliko vodećih ljudi u Velikoj Britaniji dalo je svoj glas toj kampanji, nastojeći uvjeriti kolege da smanje unos soli u prehrani.
Naša je zemlja također poduzela određene korake u smanjenju unosa soli prehranom. U Zagrebu je samo godinu dana nakon pokretanja WASH-a, 2006. godine, održan prvi HDH kongres na kojem je donesena deklaracija o važnosti smanjivanja unosa soli. Na Šestom kongresu ateroskleroze, održanom u Rovinju 2007. godine, akademik Željko Reiner i docent Bojan Jelaković najavili su i predstavili naš nacionalni program.
Godine 2007. pojavio se na tržištu i prvi artikl sa smanjenom količinom natrija (mineralna voda Studenac), što bi moglo označiti početak suradnje s industrijom.
Godine 2008. donesen je projekt Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o važnosti redukcije soli. Njime se određuje unos NaCl u našoj populaciji (24-satna natriurija), te naglašava važnost edukacije populacije i označavanja količine natrija u namirnicama.

Hrvatska inicijativa ima moto "Manje soli - više zdravlja". Kratica joj je CRASH (Croatian Action on Salt and Health).

Potrebno je naglasiti da se svim kampanjama ne želi posve izbaciti sol iz prehrane, jer malene količine soli su nam potrebne za normalan život. No, to su količine od oko 1 gram dnevno, a danas u Hrvatskoj ljudi jedu u prosjeku 10-15 puta više!!! To je razlog velike učestalosti hipertenzije, srčanih bolesti, ali naročito i kroničnih bubrežnih bolesti.
Jasno je svima kako će smanjenje unosa kuhinjske soli iz nekoliko razloga biti teško provoditi. Prvo, još je svima u glavama uvriježeno mišljenje da je sol potrebna, korisna i zdrava. To su ostaci ranijih razmišljanja ljudi iz prošlosti, kada se do soli teško dolazilo. No, pretpostavlja se da će uz to velik otpor pružati industrija hrane, zbog straha od gubitka profita (naime dodatkom soli u mesne proizvoda oni dobivaju na težini), ali i industrija napitaka (koja je povezana s industrijom hrane).
Ova kampanja i borba nije samo zadaća liječnika, medicinskih sestara i ostalog zdravstvenog osoblja. To je i zadaća Vlade, Hrvatske agencije za hranu. To je zadaća i prehrambene industrije, koja mora shvatiti da u ovome nije protivnik i potencijalni gubitnik, već partner i mogući stvarni dobitnik (jer samo zdrav kupac je pravi kupac).
To je zadaća i cijele populacije. Zadaća je to i bolesnika, jer možda upravo oni koji su, nažalost, iskusili svu gorčinu bolesti i komplikacija mogu svojim primjerom snažno utjecati prije svega na svoju okolinu. Na svoje najbliže, na članove obitelji, na prijatelje i susjede. Treba najprije pomesti ispred svojih vrata i zatim svoja znanja polako prenositi drugima. Bolesnici se uz to trebaju i moraju uključiti šire u naš nacionalni program preko svojih udruga, poput Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske koja je to ove godine već učinila priključivanjem aktivnostima koje CRASH poduzima u ovogodišnjem Tjednu borbe protiv soli. No, mi ne želimo da to traje samo jedan tjedan. Želimo trajnu borbu svakoga dana u godini, borbu za svaki dan nečijeg zdravlja i sretnijeg života.